Franjevci trećoredci došli su u Split 1939. godine. Na predjelu Splita, zvan Sukoišan, kupili su jednu obiteljsku kuću i pretvorili je u samostan sv. Josipa. U samostanu je jedna prostorija pretvorena u kapelu sv. Josipa. Početkom siječnja 1947. godine na blagdan sv. Obitelji (u ono vrijeme blagdan sv. Obitelj slavio se u siječnju) osnovana je župa sv. Obitelji i povjerena franjevcima trećoredcima, a kapela sv. Josipa služila je kao župna crkva. Osjećala se potreba za većom crkvom. Uz sve teškoće na koje se nailazilo nadbiskup Frane Franić 28. prosinca 1969. godine blagoslivlja temeljni kamen nove crkve, a 19. ožujka 1971. godine na blagdan sv. Josipa posvećuje župnu crkvu sv. Obitelji.
Vrijedno je spomenuti da je u crkvi postavljen vitraj, umjetničko djelo profesora Ive Dulčića. Vitraj prikazuje sv. Obitelj. Na vitraju se prepoznaje i lik prvog župnika fra Stjepana Sorića sa djecom kako okuplja mladež i hrli ulicama župe i raznosi EvanđeljE svojim svetačkim likom. Vitraj ima više od 40 kvadratnih metara. Svečano je inauguriran 19. ožujka 1975. godine uz prisutnost umjetnika i brojnih gostiju.
U nedjelju 28. ožujka 1978. u crkvi je postavljen i blagoslovljen novi križni put, izradio ga je u mozaiku fra Josip Marcelić. Posebnost ovoga prikaza jest što je nadodana i petnaesta postaja koja prikazuje Uskrsnuće Gospodinovo. Međutim, kako je mozaik križnog puta dosta malene do tri godine tj. 20. ožujka 1981. postavljene su postaje križnoga puta u mnogo većem obujmu koje je blagoslovio nadbiskup Frane Franić. Pečat samostanu, župi i cijelome Splitu, ostavio je prvi župnik župe, čovjek sveta života fra Stjepan Sorić, čije tijelo počiva u kapeli uz crkvu.